Pogled u zjenicu oka

Riječ-dvije sa stručnjacima sa izradu očnih proteza — koji će nakon prvog posjeta i ubuduće redovito dolaziti ksplitskim pacijentima — o slikanju irisa i umjetničkom izbjegavanju umjetnog, o dobrom oku koje će potrebno za dobru protezu o onome što dovodi do pomoći okuiarists koji, istina, ne mogu vratiti vid, ali mogu — sigurnost i mir.


Na svijetu nema dva ista oka. Ako vam se i učini da ste se susreti s bojom svojih očiju, onda je nešto u obliku Ili veličini drukčije. U Splitu, iako tamnih nema više od svijetlih, uglavnom vode oči — „šućmuraste". Tako kažu beogradski okutaristi, specijalisti iz Kabineta za očnu protetiku koji su posljednji mjesec dana u splitskoj Općoj bolnici primaii pacijente iz cijele Dalmacije. Njima treba vjerovati — načinili su dosad, kao ekipa jedine takve ustanove u cijeloj zemlji, na tisuće očnih proteza, koje, istina, ne mogu podariti vid, ali mogu sigurnost i mir.
Za svog boravka u Splitu opre­mili su više od 200 pacijenata koji su sada prvi put imali priliku da, bez putovanja u Beograd, nabave od­govarajuće akrilatne (plastične) proteze. Ranije je, reče nam jedna paci­jentica dok smo razgovarali s beogradskim okularistima, u najboljem slučaju u Split dolazio stručnjak iz Beča (SIZ ga je plaćao devizama) koji je izrađivao samo staklene proteze. Razlika je, kažu, velika. Da se plastične po izgledu gotovo ne razlikuju od pravih, uvjerili smo se sami,
— Ubuduće ćerno svake godine redovito dolaziti u Spiit — rekao nam je rukovodilac ekipe okularista Du­šan Orlović — jer je to i jednostavnije i jeftinije nego da pacijenti dolaze nama. Gad smo se upoznali — proteze se naime, češće mijenjaju. U Splitu smo, srećom, upoznali manje mladih nago starih.Što inače nije praksa, šio svjedoči o brzini pružanja pomoći nakon ozijediš. Do 30, godine su biia 33 pacijenta (dva predškolske dobi), a među 125 starijih najviše ih je pomoć od nas zatražilo u dobi od pedesetak godina.

Dok tako razgovaramo, teško se osloboditi dojma da vas svugdje uokolo gledaju. Fiter (specijalist za ug

rađivanje proteze u očnu duplju) Mtloš Milošević, okularist Borislav Todorović i slikar irisa Petar Marković, u međuvremenu rade. Jedan iz ladice traži već gotovo oko da ga ugradi pacijentu (izrađeni duplikat ekipa nosi sa sobom i sprema ga za slučaj da iznenada hitno zatreba), drugi izliva kalupe, treći gledajući u pacijenta koji mu pozira, siikarskim kistom crta novu šarenicu po uzoru na staru.
Važno je — kaže nam slikar —
imati dobro   oko. To je preduvjet za
ovaj posao.
Kod vas nama daltonista?
— Ne dolazi u  obziri Taj ne bi
mogao ni polirati jer bi pobrkao pro teze.
irfs se slika kao i umjetnička slika uljanim bojama (otpornim na svjetlo) — samo je „platno" znatno manje i u desetak raznih veličina prilagođeno pacijentu. Nijanse su neiscrpne, jer, rekosmo već, teško je naći dvije pot­puno iste. I bjeloočnica se stvara u 24 bijele nijanse.
Još malo pa će Petar Marković, donedavno jedini slikar irisa u nas, u penziju. Sada tome poslu uči mlađe. Nacrtao je do sada, rekao nam je radeći mnogo posla obavili su za samo mjesec dana, oko 150 tisuća očiju. Japanci su, istina, pokušavali promi­jeniti tehniku i raditi proteze uz pomoć aparature za presnimavanje, kopiranje... Pokazalo se da, kad je oko u pitanju, ljudskoj ruci nema premca, da je proteza mnogo uspješnija i da se jedino umjetničkim radom može sakriti ono — umjetno.
Najviše novih pacijenata (a cd tri tisuće, koliko ih godišnje opremi beogradska ekipa, oko 20 posto je novih) dolazi oke Nove godine, kad zaredaju slavlja i igre 3 petardama, ivi noge je — one mlađe — okuiaristfma uputila zabava sa zračnim puškama, praćkama i strelicama. Čak polovica od svih pacijenata, mora zatražiti njihovu pomoć radi svoje, ili tuđe, nesmotrenost!, dakle, radi onoga što nije vezano uz bolest i neminov­nost.
— Često je naša prva uloga — kaže Miloš Milošević — da pustimo da se na nama pacijenti „Ispušu". Prvi kontakt nakon operacije i spoznaje da je oko izgubljeno, to smo mi. Mnogi ispočetka ne mogu prihvatiti to stanje, doiaze s najstrašnijim mislima.,. Valja im pomoć? da se pomire s tim i da prihvate da to t nije tako strašno a to ipak mora svatko sam sa sobom i onda popraviti što se popraviti da. A to je izgled.

I to je već nešto, ipak, dovoljno je baciti pogied po ordinaciji to shvatiti da nisu uzalud ona stara „čuvaj ga kao oko u glavi". Naročito ako to ovisi o tvojoj volji.